PLAVUSE

Danas je u skoli bilo kako sam naslov kaze ludilo,jadan Niksa je izkubio malo kose,al nema veze narast ce.Zanima vas kako,e pa nije tesko za pogoditi,izvukla ga razrednica za kosu vanka na hodnik,zato sto je dobacivo doklen je Iva citala ocijene!!!!
Niksa imamo jedan savjet KUPI PERIKU!!!!!!!!!
iMAMO I JEDAN SAVJET ZA SVE VAS -Strasno!!!!!!
-ovo se odnosi na svo muskre!!!!

e i diana je napravila svoj blog-just simply me-posjetite i komentirajte!!!!!!!!

-ovo nam je baš drama!

ljudi moji danas je u školi bilo ludo,zapravo i ne baš toliko al bilo je ok!razrednica ipak neće dat botkaz :((( al više i nepriča s nama :)))!osim s jadnom ivom koja nije obružala jer nije bila u školi iva žalimo te.u školu smo skoro svi došli u crnom osim roka,potrebice,nikole i luke al neznamo kakvog je to imalo smisla švegla nije ni primjetila,al nema veze.možda bi trebali učinit nešto bolesno npr. doć s kapama na glavi!hehe.....a ja i diana smo danas poslije škole trčale na bus u 1i10 ko neke živine da bi mogli poć do mokošice u školu jer je tamo osmašima popodne škola.i stigle smo,vidile svakoga,al nismo uspjele saznat kad je trening jer nitko nezna!nema veze......al zato smo vidile blaževića i daku!diana je tek danas primjetila da je blažević zapravo ful sladak (koja plavuše hehe :))) zato što ga je 1. put vidila s gelom!i sad joj se još više sviđa.a meni ih se sad sviđa 4!bolesno,stašno!!!al nema veze......:Peto ljudi nemamo više šta pisat,vidimo se u školi (one s kojia idemo u školu!) i pozdravljamo:hana,viki,anja,iva(jadna naša iva!),ale,potrebica(super ti je ispeglana kosa!),savin,maka,dubo,radić,nino,rudi,švegla(da baš!dabogda crkla.....),cijeli razred,cijela škola,daka,blažević,pločani(evo smo se i vas sjetili!) i sve koje poznamo(ili koji poznaju nas)!!!!!!!K!SS LJUDI!

-koja bolest!!

Pa za pocetak sve vas puno pozdravljamo!!!
Evo danas je bila prava ludnica!!!
Cijeli se razred dogovorio da obruzamo vjeronauk jer je to predmet kojeg svi mrzimo!!!
I tako mi lijepo obuzali,pjevali Kaznacicki ispod prozora........Bili smo u nebesima,osijecali smo se tako svrseno,taj se osijecaj niti ne moze opisati!!!
I kada smo mi dosli na sljedeci sat dosla je mrs.potpetica(ravnateljica),pa je ona pocela sa nekakvim pricama....ma znate kako to vec ide,a profesorica iz matke se cijelo vrijeme smije!!!
A sda secer na kraju,razrednica je ispalila glavom,s nama uopce nije htjela razgovarati nego je nesto rekla jednoj ucenici iz drugog razreda pa bi onda ona rakla nama pa bi mi odgovorili toj maloj pa bi ona to rekla razrednici pa bi razrednica.....te je rekla da ce dati otkaz!!!!!!!JUUUUHUUUU jedva cekam!!
Eto to je sve za danas sve vas kizzamo i by,by!!!

Evo nas nazad,ali sada sa novim clanom.
Da vam se predstavim zovem se Tina,i idem s njima u rzr.eto to je to za pocetak!!!!
K!!!!$$$amooo va sveeeee!!!!!!!!!!!
Evo vam nesto o BIjelom dugmetu:

Bijelo dugme
Povodom sve glasnijih i izvjesnijih prica o ponovnom, makar samo kratkotrajnom, okupljanju Bijelog dugmeta, ponovno donosimo njihovu osvježenu i detaljnu biografiju. Biografija sarajevskog Bijelog dugmeta zaista je dugacka i impozantna. Vjerojatno najveci rock'n'roll sastav s podrucja bivše Jugoslavije, djelovao je više od dvadeset godina, u vrijeme nezgodno za glazbenike opcenito, a narocito za rockere koji prije njih gotovo da i nisu postojali. Pripremite grickalice i uputite se u Bijelo dugme!

Dugme je prokrcilo put brojnim sastavima iz Sarajeva, Zagreba i Beograda, a sa mnogima su kasnije suradivali i pomagali im. Kroz Dugme je kroz godine rada prošlo zaista puno vrsnih sviraca i pjevaca, ali 'Bog' je bio samo jedan i o njemu je sve ovisilo. Goran Bregovic utemeljio je i odredio put Dugmeta. Uz njega, najvecu karizmu nosio je Željko Bebek, koji je uz Bregovica postao zaštitni znak Bijelog dugmeta. Iako cesto nezadovoljan, ali sjajnih glasovnih mogucnosti, cesto i na bas-gitari, kada je to bilo potrebno, Bebek je s Bregovicem nosio Bijelo dugme kroz njihove najslavnije, ali i najteže dane.

Lider i osnivac Goran Bregovic (roden 22. ožujka 1950. godine u Sarajevu) u djetinjstvu nije pokazivao veliku sklonost glazbi. Iz drugog razreda niže muzicke škole (smjer violina) izbacen je kao lijen i netalentiran. Vec s jedanaest shvatio je da djevojke 'padaju' na 'decke koji sviraju gitaru'. Kada mu je majka pocetkom šezdesetih godina kupila gitaru, prve lekcije dobio je od Ede, brata scenarista Abdulaha Sidrana. Prvi, bezimeni sastav, Bregovic je osnovao još u osmom razredu osnovne. Goran je želio upisati srednju likovnu školu, ali je majka, uplašena da se tamo skupljaju homoseksualci, insistirala da upiše Prometnu tehnicku školu. Pristao je, ali samo pod uvjetom da pušta kosu. Vrlo brzo odustaje od Prometne škole i prelazi u gimnaziju. Tamo ulazi u grupu Beštije. Vec sa šesnaest poceo se sam uzdržavati, pa je tako svirao narodnjake u kavani u Konjicu, prodavao novine i radio na gradilištima.

U to je vrijeme Željko Bebek (roden 16. prosinca 1945. godine u Sarajevu) pjevao u grupi Kodeksi, jednom od znacajnijih sarajevskih sastava tog vremena. Grupa je konstantno imala problema s bas gitaristima koji su se stalno izmjenjivali. Na koncertu Beštija, Bebek je zapazio Bregovica i preporucio ga ostatku clanova grupe i tako je Goran poceo svirati bas u Kodeksima. 1969. godine odlaze na gažu u dubrovacki Splendid bar gdje sviraju klasicni repertoar za turiste. Na terasi Splendid bara uocio ih je talijan Renato Pacifico i ponudio im da dva mjeseca sviraju u njegovom klubu u Napulju. U tu avanturu su se upustili pocetkom 1970. godine, uvježbavši repertoar na tragu Jimi Hendrixa i grupe Cream.

Uoci isteka prvog dvomjesecnog ugovora Edo Bogeljic vratio se u Sarajevo i Goran po prvi put prelazi na solo gitaru. U ljeto 1970. Goran i Željko za basistu pozivaju Zorana Redžica (roden 29. sijecnja 1948. godine u Sarajevu) koji je u to vrijeme svirao u grupi Cicci. Zoran je doveo i kolegu iz grupe, bubnjara Milica Vukašinovica (roden 9. ožujka 1950. godine u Beogradu).

Kada su se sva cetvorica našla na okupu, stvari su krenule u sasvim drugom pravcu. Kodeksi su do tog trenutka sasvim solidno živjeli, svirali su u dva kluba, držali se komercijalnog repertoara i stekli redovnu publiku. No, Milic Vukašinovic ih je sve 'zarazio' novim videnjem muzike. Poceli su svirati u skladu s onim što su tada 'prašili' Led Zeppelin i Black Sabbath. Samo dva tjedna nakon što je Vukašinovic došao u sastav, dobili su otkaz na svim mjestima gdje kojima su svirali. Bez angažmana, s nešto uštedevine, ostali su na otoku Capri. Pozvani su da svoju novu glazbenu koncepciju predstave u jednom klubu na otoku Ischia. Nakon ljeta, prestaje i taj angažman. Vracaju se u Napulj gdje jedva preživljavaju. Postupno se iz te kombinacije sve više izdvajao Željko Bebek. Prvo su ga natjerali da prestane svirati ritam gitaru, jer to više nije bilo u modi. Bebek se teško prilagodavao novom materijalu, a i pjevacki je za njega bilo sve manje mjesta. Nakon što bi on otpjevao uvod, ostala bi trojica nakon toga improvizirali pola sata. U jesen 1970. godine, Bebek se uvrijeden vratio u Sarajevo. Samo godinu dana ranije bio je stup Kodeksa, da bi razocaran otišao kao višak. Krajem godine po njih su došli Goranova majka i Zoranov brat Fadil (basist Indexa) i vratili ih kuci.

Do ljeta 1971. godine nastavili su nastupati pod imenom Mica, Goran i Zoran, a onda je Milic Vukašinovic otišao u London. Goran upisuje filozofiju, a u jesen 1971. godine gitarist, Ismet Arnautalic poziva ga da osnuju grupu Jutro u kojoj su se našli Zoran Redžic, bubnjar Gordan Matrak i pjevac Zlatko Hodnik. U Jutru se Goran prvi put okušava kao kompozitor. Iako punih godinu dana nije razgovarao s Bebekom, kada su pocetkom 1972. godine dobili termine u studiju, Goran je odlucio da ga ipak pozove. Snimili su pjesmu "Patim, evo deset dana" koja se pojavila na B-strani singla grupe Jutro. A-stranu je zauzela danas zaboravljena "Ostajem tebi". Pjesmu "Patim evo deset dana" Bregovic je kasnije uvrstio na debi album Bijelog dugmeta. Odmah po snimanju singla, Bebek je otišao u JNA, ali su ostali cekali njegov povratak.



Tijekom bebekovog boravka u vojsci snimili su još cetiri pjesme: "Kad bi' bio bijelo dugme", "U subotu mala", "Na vrh brda vrba mrda" i "Hop-cup" od kojih su se prve dvije, pocetkom 1973. godine pojavile na singlu. Nezadovoljan glazebnim pravcem kojim se Jutro krece, Ismet Arnautalic napustio ih je krajem 1972. godine i sa sobom ponio pravo na ime grupe. Oko tog autorstva su se prepirali tijekom 1973. godine, a tada su grupi pristupili bubnjar Goran Ipe Ivandic (roden 10. prosinca 1955. godine u Varešu) koji je prije toga svirao u grupi Rok i klavijaturist Vlado Pravdic (roden 6. prosinca 1949. godine u Sarajevu) koji je prešao iz Indexa. Sredinom godine, grupu je napustio i Zoran Redžic kojeg zamjenjuje Jadranko Stankovic.

Odluka o novom imenu pala je relativno lako. Publika ih je znala po pjesmi "Kad bi' bio bijelo dugme" i odabran je taj vizualno zgodan simbol i grupa je službeno preimenovana u Bijelo dugme 1. sijecnja 1974. U to vrijeme su u studiju suradivali s Batom Kosticem, gitaristom YU grupe. Bregovic je kasnije isticao 'kako je ta suradnja puno utjecala na njegovu daljnju glazbenu orijentaciju, posebno kada je folk bio u pitanju'. Nove snimke "Top" i "Ove cu noci naci blues" ponudili su upravo osnovanom sarajevskom Diskotonu. Tadašnji glazbeni urednik odbio ih je uz objašnjenje da su pretrpani poslom i da ce morati sacekati bar pola godine do objavljivanja singla. Nestrpljivi, istog dana potpisali su petogodišnji ugovor s Jugotonom. Ta loša procjena Diskotona predstavlja najveci poslovni kiks u povijesti cjelokupne jugoslavenske diskografije.

Željko Bebek odlucuje dati otkaz u Savezu zajednica socijalnog osiguranja BiH, i da, iako oženjen i s malim djetetom, krene u rizicnu avanturu. U pocetku su pretežno svirali u manjim gradovima, s naglaskom na Zenicu. U ožujku 1974. na bas gitaru vracaju Zorana Redžica umjesto Jadranka Stankovica, s kojim nisu bili zadovoljni. Sljedeci singl s pjesmama "Glavni junak jedne knjige" (tekst pjesnika Duška Trifunovica) i "Bila mama Kukunka, bio tata Taranta" gotovo istovremeno su te 1974. godine, objavili Jugoton i Diskoton, jer je Bregovic suprotno uobicajenim pravilima poslovanja, potpisao i s Diskotonom ugovor za singl.

To im je donijelo negativan tretman u tisku, ali koji im je kao mladom sastavu bio neophodan, pa makar bio i negativan. Pojavljivanje u medijima je naravno, puno pripomoglo odlicnoj prodaji prve ploce. Prvi veci nastup imali su na BOOM festivalu u Ljubljani 10. svibnja 1974. godine, kada su predstavljeni kao nove nade. Treci singl, s pjesmama, kasnijim velikim hitovima "Da sam pekar" i "Selma" (autor teksta - Vlado Dijak), objavljuju 30. kolovoza 1974. i taj singl predstavlja prijelomni trenutak njihove karijere. U listopadu, u ljubljanskom studiju Akademik, za samo dvadesetak dana, snimaju debitantski album "Kad bi' bio bijelo dugme". U meduvremenu nastupaju u beogradskom Domu sindikata na rodendanskoj proslavi, tada kultne emisije "Vecer uz radio", gdje su uz Pop mašinu, Smak i Crne bisere vrlo brzo osvojili publiku, a poduzetni zagrebacki menadžer Vladimir Mihaljek, sreduje im da sviraju u Sarajevu na oproštajnom koncertu Korni grupe. Petnaest tisuca okupljenih docekalo ih je s velikim oduševljenjem. Nije bilo iznenadenje što je debitantski album od samog pocetka bilježio odlicnu prodaju. Obucen u provokativan omot Dragana S. Stefanovica, koji ce i ubuduce biti zadužen za vizualizaciju Bijelog dugmeta, album je donio seriju upecatljivih pjesama koje je legendarni zagrebacki novinar Dražen Vrdoljak krstio kao 'pastirski rock'. Stefanovicev omot kasnije je uvršten u englesko izdanje knjige koja predstavlja petsto najuspješnijih omota albuma na svijetu.

Promucurni Mihaljek ne miruje, vec krajem veljace 1975. organizira "Kongres rock majstora", na kojemu su predstavljena cetvorica najboljih domacih gitarista. Buduci da je iza svega stajao Jugoton i Mihaljekova, jasna je bila želja da se progura Bijelo dugme, i cijela akcija bila je tome podredena. Na takmicenju je pobijedio Radomir Mihajlovic - Tocak, ali kako on nije bio Jugotonov izvodac, nije niti uvršten u cetvorku najboljih. Tu su se našli Vedran Božic iz sastava Time, Josip Bocek (ex Korni grupa), Bata Kostic iz YU grupe i, naravno Goran Bregovic. Svako od njih je snimio jednu stranu na duplom albumu "Kongres rock majstora" (Jugoton 1975.). Bregovic se odlucio da radi sa svojom grupom, a pratio ga je i Zagrebacki gudacki kvartet. Tu su se našle pjesme "Ima neka tajna veza" (na tekst Duška Trifunovica), "I kad prode sve, pjevacu i tad", "Znam za jedno tiho mjesto" i instrumental "Minijatura za moju majku". Cetvorka je krenula i na turneju, a pratili su ih clanovi YU grupe, bez gitariste Drage Jelica koji je bio u JNA. U to vrijeme Dugme je objavilo singl "Da mi je znati koji joj je vrag", a zatim su krenuli na dugacku i iscrpljujucu jugoslavensku turneju. Vec u proljece 1975. godine važili su za najpopularniji sastav u Jugoslaviji.

Uoci snimanja druge ploce povukli su se u selo Borike u Istocnoj Bosni na 'visinske pripreme'. Razradivala se ploca koja jednostavno morala potvrditi kako uspjeh prve ploce nije bio slucajan. Album "Šta bi dao da si na mom mjestu" sniman je tokom studenog 1975. godine u Londonu uz pomoc producenta Neil Harrisona. Bas gitaru svirao je Željko Bebek, jer je Zoran Redžic uoci snimanja teško povrijedio prst na lijevoj ruci. Tekst za naslovnu stvar još jednom napisao je Duško Trifunovic, a autor ostalog materijala bio je Bregovic. Udarni hitovi bili su "Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac", "Došao sam da ti kažem da odlazim", "Ne gledaj me tako i ne ljubi me više". Upakirana u raskošan omot, ploca je imala vecu cijenu od uobicajene, ali je ipak za vrlo kratko vrijeme otišla u tiražu vecem od 200 000 kopija. Zbog Dugmeta Jugoton je 'izmislio' dijamantnu plocu, jer su bili prvi koji su došli do tako visoke tiraže. Odmah po objavljivanju ploce odlaze na turneju po Kosovu i Makedoniji. Umjesto Zorana Redžica na basu je Mustafa Kurtalic. Grupa je bila pozvana da za Novu godinu svira Drugu Titu u Hrvatskom narodnom kazalištu, no dežurni iz protokola prekinuli su njihov nastup nakon nekoliko minuta jer su se prepali glasne glazbe. Buduci da je Zoran Redžic otišao u JNA, u grupu je stigao Ljubiša Racic, gitarista i voda grupe Formula 4. Racic je dobio ulogu privremenog basiste, a prvi zadatak mu je bio odraditi jugoslavensku turneju. U Sarajevu ih je gledalo 15 000 mladih, a u Beogradu su tri puta rasprodali Halu Pionir što prije njih nitko nije izveo. 'Dugmemanija', kako su je tada nazivali, uzela je pun zamah, a po novinama su se rasplamsale polemike Za i Protiv.

Treci album su opet pripremali u Borikama. Ploca se trebala zvati "Sve se dijeli na dvoje, na tvoje i moje" po pjesmi Duška Trifunovica, no Brega na taj tekst nije stigao napraviti glazbu, pa je smislio naslov "Hocu, bar jednom da budem blesav". No, to nije odgovaralo Jugotonu pa je naden kompromis u "Eto baš hocu". Album je opet sniman u Londonu s producentom Neil Harrisonom, i s Bebekom na basu. Album je u javnost stigao 20. prosinca 1976. Na ploci se našla ambiciozna balada "Sanjao sam nocas da te nemam", kao i "Loše vino" iz repertoara Zdravka Colica (glazba Bregovic, tekst Arsen Dedic), jednostavna "Ništa mudro" i folklorom inspirirane "Slatko li je ljubit tajno" i "Dede, bona, sjeti se, de, tako ti svega".

U meduvremenu je Ljubiši Racicu dozlogrdilo da svira velike koncerte za mali honorar, pa je tražio povišicu. Urucen mu je otkaz. Brzo ga je zamijenio Sanin Karic (ex Teška industrija). Njih petorica 1977. godine odlaze na turneju po Poljskoj gdje su održali devet koncerata. Najavljivani kao 'Vodeca jugoslavenska grupa mladog pokoljenja', izazivali su oduševljenje publike nenaviknute na glamurozni rock. Po povratku, grupi su se prikljucili Zoran Redžic, odslužio vojsku, i Ipe Ivandic jer je privremeno proglašen nesposobnim za vojnika. Turneja po Jugoslaviji nije tekla glatko. Koncerte su pratili tehnicki problemi, a publika se nije odazivala u istom broju kao prethodne godine. Grupu su razjedali i unutrašnji sukobi, a kada su prekinuli turneju po jadranskoj obali, sasvim ozbiljno se pocelo govorkati da su pred raspadom. Otkazani su koncerti u Zagrebu i Ljubljani na kojima su trebali snimiti live album. Kritike koncerata su bile uzdržane i grupi je prvi put posle cetiri godine krenulo slabije.

Trebalo je smisliti nešto veliko. Po ideji novinara Petra Popovica odluceno je da se 28. kolovoza 1977., kao oproštaj pred Goranov odlazak u JNA, održi besplatan koncert kod beogradske Hajducke cesme. Goran je na tom mjestu vec nastupao s grupom Jutro, tako da je bio svjestan pogodnosti koje pruža ta lokacija. Taj koncert ušao je u legendu, procjenjuje se da je koncertu prisustvovalo izmedu 70 000 i 100 000 ljudi, okupljenih na proplanku na Topcideru, što je u svakom slucaju bio najveci skup poklonika u povijesti Yu glazbe. Nakon predgupa Zdravo, Tako, Leb i sol i drugih, na stage je izašlo Bijelo dugme, odsviralo uspješan koncert i izašlo iz krize. Djelic atmosfere zabilježen je u filmu "Nije nego". Ispostavilo se da audio snimci s nastupa tehnicki nisu odgovarali za plocu uživo, pa su 25. listopada iste godine u dovrani Đuro Đakovic u Sarajevu odradili još jedan nastup, te su ti snimci uvršteni na album "Koncert kod Hajducke cesme". Naslov je ipak djelomicno opravdan jer su za plocu koristili reakciju publike kod Hajducke cesme. Nakon što je završen remix albuma Bregovic odlazi u vojsku u Niš. To je znacilo pauzu za grupu, ali ne i za njene clanove.

Željko Bebek je u lipnju 1978. godine objavio solo album "Skoro da smo isti" inspiriran simfo rockom. Snimio ga je u suradnji s bubnjarom Đidijem Jankelicem (ex Formula 4 i Cisti zrak), gitaristom Edom Bogeljicem, klavijaturistom Nevenom Pocrnjicem i Filharmoniju. Ploca je naišla na ravnodušan prijem kritike i publike. Laza i Ipe su uz pomoc gitariste Vlatka Stefanovskog, basiste Zlatka Holda, pjevaca Gorana Kovacevica, tekstopisca Ranka Bobana i Ipetove sestre Gordane (kasnije u grupi Makadam), snimili u Londonu album "Stižemo" koji se pojavio 1978. godine. Poneseni svojim radom, uz dosta teških rijeci po štampi, oprostili su se od Bijelog dugmeta. Uoci objavljivanja albuma "Stižemo", 10. rujna 1978. godine uhapšen je Ipe Ivandic zbog posjedovanja i švercanja hašiša. Optužnica je obuhvatila i sve ostale s albuma "Stižemo". Ipe je dobio tri godine zatvora, Goran Kovacevic, godinu i pol, Ranko Boban, godinu, a Zlatko Hold, šest mjeseci. Na ovom slucaju vlasti su htjelo pokazati šta misle o drogi. Zbog specificnog psihickog stanja, Ipe je na izdržavanje kazne otišao tek pocetkom 1981. godine.

U jesen 1978. godine, Dugme pojacano novim clanom Đidijem Jankelicem i povratnikom Vladom Pravdicem zapocinje pripreme za novu plocu, ali kako je Goran još uvijek bio u vojsci, otkrili su ih oficiri i zabranili mu izlaske iz vojarne, tako da su se u Sarajevu okupili tek 1. studenog 1978. godine, po njegovom izlasku iz 'armije'. Objavljivanje albuma "Bitanga i princeza" pratila je citava serija cenzorskih poteza od strane Jugotona. Odbijen je omot Dragana Stefanovica zbog 'vulgarnosti', a nije prihvacena niti fotografija na kojoj ženska noga šutira muškarca u osjetljivo podrucje izmedu nogu. Plocu je na kraju dizajnirao kucni dizajner Jugotona. Iz pjesme "Ala je glupo zaboravit njen broj" izbacena je psovka "Koji mi je moj". Iz kljucne balade "Sve ce to, mila moja, prekriti ružmarin, snjegovi i šaš", stih "A Krist je bio kopile i jad" promijenjen je u "A on je bio kopile i jad".

Ploca se u prodaji pojavila pocetkom 1979. te je bila proglašena njihovim prvim, zaista zrelim albumom. Urbana, potpuno lišena folk utjecaja, na tragu "Malog princa", donijela je pored pjesmama "Na zadnjem sjedištu mog auta", "Bitanga i princeza", "Ala je glupo zaboravit njen broj" i snažne, emotivne balade "Kad zaboraviš juli" i "Ipak poželim neko pismo" u kojima su ih pratili simfonijski orkestar i zbor. Aranžman za "Sve ce to..." napisao je Ranko Rihtman, a za "Kad zaboraviš juli" Vojkan Borisavljevic. Produkciju je radio Neil Harisson.

Ploca je tiražom oborila sve prethodne rekorde, a proglašena je i plocom godine. Naravno, i turneja je bila uspješna. U Beogradu su pet puta rasprodali dvoranu Pionir, a cijeli prihod uplatili su nastradalima od potresa u Crnoj Gori. Na stadionu JNA, u Beogradu, 22. rujna organizirali su koncert pod nazivom "Rock spektakl 79". Uz brojne predgrupe Opus, Suncokret, Siluete, Parni valjak, Generacija 5, Kako (kasnije Piloti), Prljavo kazalište, YU grupa, Revolver (iz Trsta), Metak, Boomerang, okupili su impresivnu brojku od oko 70 000 posjetitelja. U to vrijeme Goran je prvi put radio glazub za film, prvijenac se zvao "Licne stvari". Pjesme "Pristao sam bicu sve što hoce" (tekst Duško Trifunovic) i "Šta je, tu je" našle su se i na singlu. 1980. godine grupa je bila na odmoru, a Goran je pretežno boravio u Parizu.

Krajem 1980. godine objavili su plocu "Doživjeti stotu" nastalu pod utjecajem novog vala. Plocu je prvi put producirao sam Bregovic. Osim pjesama "Pristao sam, bicu sve što hoce" i "Pjesma mom mladem bratu" ostale su u duhu novog vremena. U temama "Ha ha ha" i "Tramvaj krece" (ili kako biti heroj u ova šugava vremena), Bregovic prvi put nudi politicku obojenost, što je bila karakteristika novovalnih grupa. Turneju po Jugoslaviji zapoceli su u Sarajevu, a završili je 5. travnja u zagrebackom klubu Kulušic, gdje su snimili drugi koncertni album. LP je pod nazivom "5. april '81" tiskan u ogranicenoj tiraži od samo 20 000 primjeraka i osim starih stvari, tu se našla obrada hita Indexa "Sve ove godine". Ovaj album može se naci i na CD-u u jednom od brojnih reizdanja i digitalnih remixeva od strane Croatia Recordsa, odnosno bivšeg Jugotona.

Pocetkom 1982. svirali su i u Austriji, tocnije u Innsbrucku u okviru manifestacije na kojoj je buduci domacin zimske Olimpijade bio u posjeti bivšem. Na povratku, na carini su im zaplijenili opremu i 'opalili' vrlo visoku kaznu. Da bi se financijski pokrili, tijekom ljeta 1982. održali su turneju po Bugarskoj na kojoj su odsvirali cetrdesetak koncerata. Procjenjuje se da ih je u tih pedesetak dana vidjelo preko 120 000 ljudi. Pošto je Đidi Jankelic otišao u JNA, na turneji je za bubnjevima bio Garabet Tavitjan, bivši clan grupe Leb i sol. Nakon izlaska iz zatvora, grupi se krajem 1982. godine ipak pridružio i Ipe Ivandic.

Pocetkom 1983. Bregovic je uz Dugme i pjesnika te stalnog suradnika benda Duška Trifunovica snimio plocu za djecu "A milicija trenira strogocu". Iako je prvotno bilo zamišljeno da na njoj pjeva Sead Memiš - Vajta (ex Teška industrija), ali kako je on bio zauzet, tu ulogu je obavio djecak Ratimir Boršic - Raca. Na ploci su se našla i pjesme za TV emisiju "Nedeljni zabavnik". U veljaci 1983. Bijelo dugme objavljuje album "Uspavanka za Radmilu M. " kojim se Bregovic planirao oprostiti od publike i nakon turneje raspustiti grupu. Kao gost, na snimanju je sudjelovao i fenomenalni makedonski gitarist Vlatko Stefanovski, iz sastava Leb i sol. Štos pjesma bila je "Kosovska" otpjevana na albanskom jeziku, koju je Bregovic napravio na osnovu iskustava iz vojske, a bila je intrigantna, pa i malo provokativna zbog tadašnjeg turbulentnog politickog stanja na Kosovu. Zbog 'Roka mandoljina' još uvijek ima nekoliko pekarni u kojima Bregovicu ne naplacuju burek. U ostalim pjesmama Bregovic se bavio muzickim fazama kroz koje je grupa prolazila tokom karijere. Planirano je bilo da koncert na u Beogradu 24. travnja bude ujedno i posljednji, ali je izuzetan odziv publike naveo Bregu da nastavi s radom. Po obicaju, nakon naporne turneje Dugme opet odlazi na duži odmor, a Goran odlazi na put oko svijeta, izmedu ostaloga i da bi se skinuo sa alkohola i LSD-a.

Za to vrijeme Bebek je snimio i drugi samostalni album pod nazivom "Mene tjera neki vrag", a Bijelo dugme službeno je napustio u travnju 1984. godine. Novi pjevac postao je Mladen Vojicic Tifa (roden 17. Listopada 1960. u Sarajevu) koji je prije toga bio u grupama Top i Teška industrija. Razmišljalo se i o Alenu Islamovicu, ali je on odlucio ostati u Divljim jagodama jer se pribojavao da ce se Bebek ipak vratiti. Dugme je s Tifom ljeto provelo u Rovinju gdje su uvježbavali novi materijal. Poduzetni Bregovic u to je vrijeme sa Zdravkom Colicem u Sloveniji osnovao izdavacku kucu Kamarad, a za distributera nove ploce odreden je Diskoton.

Album se pojavio u prosincu 1984. godine. Nazvan je jednostavno "Bijelo dugme", a na omotu je objavljena reprodukcija slike Uroša Predica "Kosovka devojka". Ploca opet donosi folku orijentiranog Bregovica, a gosti su Orkestar narodnih instrumenata RTV Skoplje, Ladarice i Bora Đordevic (s Bregovicem i Tifom pjeva "Pediculis pubis" i koautor je teksta). Lazar Ristovski nakon snimanja ponovo postaje punopravni clan grupe. Provokativna obrada himne "Hej Slaveni", indirektno je pokrenulo citav niz 'jugoslavenstva' u pjesmama kod drugih sarajevskih grupa. Preradio je i svoju staru stvar "Šta cu, nano, dragi mi je ljut", koju je svojevremeno uz pratnju YU grupe snimila Bisera Veletanlic. Uz novi tekst i aranžman, pod nazivom "Lipe cvatu" postala je najveci hit s nove ploce. Svoj dug život imale su i pjesme "Padaju zvijezde", "Lažeš", "Da te bogdo ne volim" i "Jer kad ostariš". Naklada ploce i posjecenost na turneji naravno, nadmašili su sve prethodne brojke.

Klupske nastupe imali su i u zagrebackom klubu Moša Pijade (današnji OTV). Pod pritiskom ozbiljnih profesionalnih obveza i teretom iznenadne slave, Tifa napušta Dugme 1. listopada 1985. godine i odlazi na dosluženje vojnog roka. S Dugmetom je posljednji put nastupio 2. kolovoza u Moskvi, na koncertu kada su Sarajlije, uz Bajagu i Instruktore, predstavljali domaci rock na Svjetskom festivalu omladine i studenata. Novi pjevac ipak postaje Alen Islamovic, koji je u meduvremenu napustio Divlje jagode, razocaran njihovim neuspjesima u Engleskoj.

Na omotu nove ploce "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo", trebala se naci slika "Dvije godine garancije" Mice Popovica, ali kako je on u to vrijeme još uvijek slovio za disidenta, pa je to palo u vodu. Na kraju se na omotu našla kineska propagandna slika koja prikazuje moderni revolucionarni ples. U vrijeme rastuceg nacionalizma Bregovic je te 1986. godine, ponudio još jednu plocu inspiriranu jugoslavenstvom. Osim politickih obojenih pjesama, tu se našli i instant hit "Hajdemo u planine" kao i balade "Nocas je k'o lubenica pun mjesec iznad Bosne", "Te noci kad umrem kad odem kad me ne bude", "Ružica si bila, sada više nisi". Naravno, i ova ploca je odlicno prihvacena kod obožavatelja.

Dvostruki live album "Mramor, kamen i željezo", snimljen na turneji, pojavio se u listopadu 1987. godine. Naslovna pjesma je obrada starog hita iz repertoara zagrebacke grupe Roboti. Na ploci se našlo šesnaest pjesama koje daju uvid u biografiju grupe: od prvih singlova, do zadnjeg studijskog albuma. Poslije turneje na kojoj se promovirao novi album, grupu sasvim tiho napušta Vlada Pravdic i posvecuje se poslu s kompjuterima. S grupom se još nekoliko puta pojavio na velikim koncertima. Krajem 1988. godine izašao je album "Ciribiribela". Apsolutni hit bila je pjesma "Đurdev dan". Iskoristivši stih Đorda Balaševica "A ja nisam s onom koju volim" i staru cigansku temu, a u pratnji orkestra, Bregovic je ovom obradom zaludio publiku napravivši pravi 'kafanski' hit.

Provokacija je bila smještena i u pjesmi "Lijepa naša" koju je kombinirao s "Tamo daleko". Album je imao još pjesama koje su se publici brzo uvukle pod kožu: "Evo zaklecu se", "Napile se ulice", "Ako ima boga", "Šta ima novo". Pocetkom 1989. godine krecu na dvomjesecnu turneju, medutim, nakon koncerta u Derventi, Alen Islamovic, ne obavijestivši nikoga, odlazi se lijeciti u rodni Bihac, zbog konstantnih bolova u bubregu. Turneja se naglo prekida, a nitko nije bio svjestan da je to bio posljednji koncert u velicanstvenoj karijeri Bijelog dugmeta. Otkazuju koncerte u Kini i Sovjetskom Savezu, a Bregovic odlazi u Pariz, ostavivši situaciju oko buducnosti benda potpuno otvorenom.

Nakon odlaska iz Dugmeta, Islamovic objavljuje solo LP "Haj, nek se cuje, haj nek se zna" (Jugoton 1990.) u produkciji Nikše Bratoša. U proljece 1990. godine izlazi kompilacija balada "Nakon svih ovih godina" nastalih u razdoblju od 1983. do 1988. godine. 1994. pojavljuje se dupli kompilacijski album "Ima neka tajna veza". Na omotu je reprodukcija slike "Radost bankrota".

Bregovic nastavlja uspješnu karijeru filmskog kompozitora, koju je zapoceo radovima na filmovima Emira Kusturice "Kuduz" i "Dom za vešanje", nakon cega je nastavio raditi s velikim svjetskim glazbenicima. Specijalno za Kusturicin film"Arizona dream", Iggy Pop obradio je nekoliko velikih hitova Bijelog dugmeta, poput "Ako možeš zaboravi" i "Hajdemo u planine". Goran Bregovic danas živi na relaciji izmedu Pariza, New Yorka i Beograda. Željko Bebek se preselio u Zagreb, gdje je nastavio uspješnu samostalnu karijeru. Zoran Redžic je u Finskoj, a Mladen Vojicic Tifa do 1995. bio je u Sarajevu, da bi potom otišao u Njemacku, gdje je okupio Tifa Band. Ipe Ivandic na pocetku rata odlazi u Beograd, gdje je izvršio samoubojstvo pocetkom 1994. godine. Alen Islamovic nastavio je solo karijeru, uglavnom svirajuci po svijetu za iseljenike, trenutno je u 4 ASA. Bivši Jugoton odnosno današnji Croatia Records objavili su na CD-ima veci dio ploca Bijelog dugmeta, kao i kompilacije "Sanjao sam nocas da te nemam" i "Rock & Roll - najveci hitovi 74-88".

To bi bilo sve za danas,i za pocetak evo vam mala pusica